Netkana tkanina je vrsta tekstila koja se izrađuje bez tkanja ili međusobnog pletenja vlakana. Umjesto toga, vlakna se spajaju različitim metodama kao što su mehaničko, kemijsko ili toplinsko spajanje. Razvoj netkanog materijala može se pratiti unatrag do ranog 20. stoljeća kada je prvi patent za a tkanina bez tkanja podnesena je u Sjedinjenim Državama 1910.

Prvu komercijalno uspješnu netkanu tkaninu proizveo je 1940-ih DuPont, koji je koristio proces nazvan "spunbonding" za stvaranje mreže od kontinuiranih filamenata koji su zatim međusobno povezani toplinom. Ovaj proces je postao osnova za mnoge netkane tkanine koje se danas koriste.

U 1950-ima, uvođenje novih sintetičkih vlakana kao što su poliester i polipropilen omogućilo je razvoj novih netkanih tkanina s poboljšanom čvrstoćom i izdržljivošću. U 1960-ima, pojava airlaid tehnologije omogućila je proizvodnju netkanih tkanina s raznolikijim rasponom vrsta vlakana i svojstava.

Od tada je došlo do brojnih napretka u razvoju netkanih tkanina, uključujući korištenje nanotehnologije za stvaranje tkanina s jedinstvenim svojstvima kao što su antibakterijska ili vodootporna svojstva. Danas se netkane tkanine koriste u raznim primjenama, uključujući higijenske proizvode, medicinski tekstil, geotekstil i automobilski tekstil, između ostalog.